Ja sam čitav život(kaj nije jako dugo,ali...) hranila pse lutalice i pomagala im,ali uglavnom su to sve bili veliki psi,a tada sam još živjela u stanu,pa nijednog nisam mogla udomiti... Ali,jedan dan su neki ljudi iz auta ispustili jednog pekinezera i malog crnog mješanca...

Pekinezer je bio jako zločesti i nisam mu se migla približiti,pa ga nisam mogla nahraniti,a ovaj mali crni je bježao,pa ni do njega nisam odmah mogla doći,ali s vremenom se to promijenilo... jednog dana donijela sam ga u svoj stan jer je bila jesen i bilo je jako hladno... nisam znaa reakciju roditelja,ali ga nisam mogla ostaviti vani.. roditelji su ga pustili da ostane na nekoliko tjedana dok ne nađemo vlasnika,a kad je došlo v rijeme za stavljanje oglasa u njuškao počela sam jako plakati, i roditelji su odma znali zašto,pa su pod uvjetom da ja sve financiram i brinem se o njemu dopustili da ostane

... uh,a sam se raspričala... ugl. kod mene je 1.5,a star je oko 3. i sad je ko cimericu dobil macu lipy na koju je jako ljubomoran,pa trebam savjete kak da to riješim i objasnim mu da bude on uvjek moja najdraža žiovotinja...